摘要：Na temelju brojnih istraživanja kojima se pokušalo utvrditi na koji se način usvaja znanje koje će biti reprezentirano unutar kategorija razvijeni su različiti pristupi kategorizaciji i kategorijalnom učenju. Ovaj rad predstavlja pregled pristupa kategorijalnom učenju počevši od dvadesetih godina prošlog stoljeća do danas. Prema pristupu definirajućih obilježja, kategorijalno je učenje proces nalaženja definicija ili pravila koja jednoznačno određuju pripadnost kategoriji. Teorija prototipa definira kategorijalno učenje kao proces stvaranja sumarnih reprezentacija ili apstrahiranja prototipa, odnosno, učenja najreprezentativnijega predstavnika koji odražava prosjek obilježja svih pripadnika kategorije. Teorija egzemplara promatra kategorijalno učenje kao pohranjivanje pojedinačnih egzemplara u dugoročno pamćenje sve dok kategorizacija ne dosegne optimalnu razinu točnosti. Navedenim teorijama suprotstavljen je integrativni pristup koji pretpostavlja da je kategorijalno učenje pod utjecajem šireg predznanja, koje se neizostavno aktivira prilikom nailaska na entitete koje je potrebno ispravno klasificirati. Na kraju, prikazana su najnovija istraživanja koja upućuju na to da kategorijalno učenje nije moguće objasniti jednim sustavom učenja već da je ono posredovano višestrukim, kvalitativno različitim, sustavima učenja i pamćenja. Posebna je pažnja posvećena razlici između eksplicitnog ili deklarativnog sustava i implicitnog ili proceduralnog sustava, a istraživanja pokazuju kako vrsta kategorije koju je potrebno usvojiti određuje koji će se od sustava aktivirati tijekom učenja.
