摘要：U radu se donosi opis sustava kosih padeža u moliškohrvatskom dijalektu, kao i pregled morfosintaktičkih i semantičkih promjena kroz koje su kosi padeži prošli pod utjecajem unutarnjih promjena te talijanskoga jezika kao superstrata. Unatoč naporima koji se ulažu u njegovo očuvanje, moliškohrvatski dijalekt danas je pred izumiranjem. Utjecaj talijanskoga jezika daleko je najizraženiji faktor koji utječe na promjene na svim razinama; ponajprije na leksičkoj, ali i na sintaktičkoj, morfološkoj i fonološkoj. Kako bi se što bolje opisale promjene morfosintaktičkih i semantičkih osobina kosih padeža, za potrebe ovoga rada analiziran je korpus moliškohrvatskih tekstova dobiven ekstrahiranjem iz novina, knjiga poezije, antologija i stručne literature te ispitivanjem izvornih govornika. Obuhvaćena su sva tri varijeteta suvremenog moliškohrvatskog, a analiza je uključivala i usporedbu sa standardnim varijetetima talijanskoga i hrvatskoga jezika, kao i štokavsko-ikavskoga dijalekta kojega je moliškohrvatski kontinuum. Teorijski okvir radu daje generativna gramatika, točnije Teorija padeža prema kojoj se svakoj tematskoj ulozi pridružuje apstraktni padež. Kao kriteriji za analizu korpusa odabrani su morfološka obilježenost ili neobilježenost, upotreba prijedloga, semantika i glagolska rekcija padeža. Na temelju analize korpusa zaključuje se da je padežni sustav moliškohrvatskog pod velikim utjecajem talijanskoga znatno pojednostavljen u svim svojiom vidovima. Ipak, ni jedan od tri moliška govora nije izgubio svoje fleksijske nastavke koji izriču neke važne morfosintaktičke i semantičke odnose unutar rečenice. Može se zaključiti da padežni sustav uspješnije odolijeva utjecaju talijanskoga jezika od drugih dijelova gramatike moliškohrvatskoga dijalekta.
关键词：moliški hrvatski; jezično izumiranje; sintaktička i semantička obilježja padeža; promjene u fleksiji
