摘要：Pokazano je da stupanj do kojeg je određeni simbolički vremenski slijed (slijed zvukova ili slova) tipična riječ u jeziku, odnosno TIPIčNOST OBLIKA RIJEčI, ima učinaka u proizvodnji i percepciji govora, uspješnosti čitanja, leksičkom razvoju i pristupu leksemima te kratkotrajnoj i dugotrajnoj verbalnoj memoriji. Predložena su dva kvantitativna modela kako bi se objasnili navedeni učinci: serijalne fonotaktičke vjerojatnosti (vjerojatnost pojavljivanja određenog simboličkog slijeda u leksikonu) i leksička gustoća (mjera do koje se druge riječi mogu proizvesti zamjenom, brisanjem ili umetanjem jednog ili više simbola u ciljnu riječ). Te dvije mjere visoko koreliraju, zbog čega su teško razdvojive pri mjerenju njihovih učinaka u leksičkim zadacima. U ovom radu predlažemo računalni model leksičke organizacije koji pruža sustavan algoritamski prikaz učinaka leksičkog usvajanja, obrade i pristupa kako bi se dodatno istražila ova pitanja. Taj se model temelji na samoorganizirajućim mapama s hebijanskim vezama definiranim preko vremenske razine (engl. TSOMs). Posebice pokazujemo da se (morfo-)fonotaktičke vjerojatnosti i leksička gustoća, iako korelirani u leksičkoj organizaciji, mogu shvatiti kao načini usredotočavanja na različite aspekte govornikova ponašanja pri obradi riječi i tako pružiti nezavisne kognitivne doprinose našem razumijevanju principa percepcije i tipičnosti koji upravljaju leksičkom organizacijom.
