摘要：Kršćanstvo je u Dalmaciji implementirao apostol Pavao poslavši svoga učenika, suradnika Tita u Ilirik i Dalmaciju (Rimljanima XV, 19; Timoteju 4, 10). Pavao je očito slijedio načine širenja vjere kakvi su se već uobičajili kod širenja orijentalnih religija. Tit i suradnici su se, po svoj prilici, najprije ugnijezdili i razvili djelatnost u Saloni, odakle su odlazili i u druge gradove. Tita je u Dalmaciju poslao Pavao dok je boravio u Nikopolu. Kršćanstvo se, unatoč mnogim suprotnim mišljenjima, razvijalo i pojavilo na površini društvenih zbivanja u drugoj polovini 3. stoljeća, a kontinuitet je bio neprekinut do u rani srednji vijek i dakako sve do danas. Novi je poticaj mogao doći sredinom 3. stoljeća, ne organizirano misionarski nego fizičkim priljevom orijentalnog pučanstva tijekom nemira na Istoku.
