摘要：Jedan od modusa na koji se politička poruka može komunicirati recipijentima jest posredovanje ideologije kroz priču o prošlim događajima, a u ovom se radu analizira konkretan slučaj – biografije historijskih ličnosti novinara i publicista Josipa Horvata iz 30-ih godina 20. stoljeća. Uklapanjem naravnog u određenu narativnu shemu Horvat želi oblikovati određenu političku zajednicu. Horvat svoj povijesni diskurs gradi, s jedne strane, na postupcima koji ovjerovljavaju njegovu priču, a s druge ga usmjerava kako bi postigao određeni ideološki efekt. Kao istinosni postupci izdvajaju se citiranje, kronologija, toponimija i sl, a kao postupci koji naglašavaju fikcionalnost antiteza, inscenacija, ispuštanje događaja i rekonstrukcija nepoznatog. Sudjelujući u društvenoj komunikaciji koja je tematizirala pitanja organizacije društva i raspodjele moći, Horvat je slikovitošću proizvodio ekspresivnost te usmjeravao imaginaciju čitatelja s namjerom izazivanja političke mobilizacije. Spajajući kontingentno i literarno proizvodi hibrid: priču napisanu s predumišljajem koja snagu uvjeravanja čitatelja crpi na svojoj vezi s istinitim, a sve u svrhu posredovanja svoje liberalne ideologije.
