摘要：U uvodnom dijelu autor naglašava značenje filozofskog obrazovanja za svekoliki prosperitet jedne zajednice. Varaždinska gimnazija bila je ishodište tog obrazovanja, posebno od 1854. godine kada je filozofija s logikom i psihologijom postala nastavni predmet. Uz gimnaziju je središte filozofskog života u Varaždinu, i to kroz dva stoljeća, bio i franjevački samostan u kojem su ostali sačuvani rukopisi predavača - lektora. Drugi dio čini kratki prikaz života i rada profesora isusovaca koji su se istaknuh značajnijim filozofskim djelima. Upozorava se na suvremena istraživanja Jambrekovićeva djela Philosophia peripathetica, na značenje Ilijaševićeva djela Obuka malenih za razvoj filozofije na hrvatskom jeziku, a također i na djelovanje Vinka Pacela i Gjure Arnolda u nastavi logike. Edvard Kocbek i Davorin Trstenjak potiču autora da postavi pitanje o filozofiji kao načinu života koji otvara prostore slobode i kreacije. Treći dio je pokušaj sustavnog prikaza nastave filozofije od 1854. do danas. Dat je tabelarni prikaz nastavnika filozofije koji su taj predmet predavali na varaždinskoj gimnaziji. Spominju se i suvremeni filozofi, učenici varaždinske gimnazije, koji su dali značajan doprinos hrvatskoj filozofiji a i njenoj nastavi u gimnazijama.
