摘要：S farmakognozijskog motrišta izučavano je 28. poglavlje Lalangueove knjige Medicina ruralis Uliti Vrachtva ladanyszka, tiskane u Varaždinu 1776. godine. Proučavano poglavlje je aneksni botanički rječnik Od kazitela vrachtveneh trav ovde zadersaneh zkratkem preopominanyem {Kazalo ljekovitih trava ovdje sadržanih uz kratka objašnjenja), a predočuje abecedirani popis ljekovita bilja i drugih lijekova, uz oskudna objašnjenja. Grada za farmakognozijsku studiju obuhvaća 159 ljekovitih sredstava, od kojih su većina ljekovite biljke koje se mogu svrstati u 50 biljnih porodica. Ustanovili smo da se radi o 125 dobro poznatih biljnih vrsta i/ili droga, 13 slabo poznatih ili opsoletnih biljnih lijekova, 11 anorganskih droga i 10 ljekovitih tvari životinjskoga ili ljudskoga podrijetla. Farmakognozijsko proučavanje botaničke rječničke grade imalo je za svrhu pokazati koliko je farmakognozijska znanost prodrla u dotičnu narodnu sredinu. Težište izučavanja bilo je na svojevrsnim klasifikacijama rječničke grade i dopunama objašnjenja, posebice o ljekovitosti i terapijskoj primjeni pojedinih biljnih vrsta, s naglaskom na droge još i danas prisutne u suvremenoj terapiji. Ukratko se raspravlja o zastarjelim drogama i nekim tvarima koje se danas više ne rabe u ljekovite svrhe. Navedeni su i primjeri biljnih droga koje Lalangue ne spominje u svojoj knjizi, iako je njihova ljekovitost u doba sastavljanja toga djela bila ne samo dobro poznata, već i u znatnoj primjeni. Izučavanjem spomenute rječničke grade stječe se uvid u širinu Lalangueove predodžbe i prakse liječenja ljekovitim biljem, premda je zbog nepotpunih podataka o preporučenim lijekovima s farmakognozijskog gledišta više ili manje otežana vjerna rekonstrukcija zdravstveno-prosvjetiteljske i farmaceutsko-lječidbene uloge djela Medicina ruralis Uliti Vrachtva ladanyszka u Hrvatskoj u osamnaestom stoljeću.
