出版社：Hrvatsko pedagoško-književni zbor, ogranak Split i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
摘要：Školska kultura definira se kao relativno trajna kvaliteta školske sredine koja utječe na ponašanje njezinih članova i tako određuje sveukupnost načina življenja škole (Domović, 2004). U toj kulturi didaktička kultura, kao područje očitovanja školske kulture, nalazi na svoje područje proučavajući sve ono što dolazi u izravan ili neizravan doticaj s procesom obrazovanja i nastave. Slijedeći postavke i usmjerenja kurikula, zakona i strategija te ostalih akata koji nedvosmisleno ističu potrebu da se kroz školski i nastavni proces dijete-učenik dovede do samostalnosti u kojoj će iskazivati dugo razvijanu kompetentnost, ovaj rad usmjerava se na interpersonalne-suradničke-timske odnose potrebne za kvalitetno participiranje u osobnoj i društvenoj dimenziji života, ali i svijetu rada pojedinca, a koje su nastale kao produkt izravnog rada u nastavi. Budući da suradništvo danas predstavlja jednu od potrebnih kompetencija za hvatanje u korak s društvenim, tehnološko-tehničkim i inim drugim napretcima, u radu su prikazani i interpretirani rezultati istraživanja koji su se odnosili na uporabu socijalnih oblika rada u nastavi. Socijalni oblici rada u nastavi, misleći pritom na rad u paru i rad u skupini, predstavljaju osnovu za suradništvo te potencijal za stvaranje timskog oblika rada. Ovi socijalni oblici, ako su pravilno isplanirani, strukturirani te primijenjeni na one teme kod kojih učenici uviđaju svrhovitost primjene, neupitno dovode do porasta njihova interesa i motivacije, ali i do stvaranja kohezivnijih i kvalitetnijih međuodnosa. Dobiveni podatci interpretirani su te je ponuđena nova perspektiva na trenutnu usmjerenost učitelja predmetne nastave za uporabu onih socijalnih oblika rada u nastavi koji izravno omogućavaju razvoj timskog rada koji danas u najvećoj mjeri oslikava kvalitetu i tendencije suvremene škole i nastave.
关键词：suradništvo; nastava; učitelj; učenik; timski rad; didaktička kultura škole
