摘要：U radu je prikazan povijesni razvoj područja organizacijskog učenja i njegova uloga u suvremenim uvjetima poslovanja. Analizira se kontekst koji je potrebno stvoriti u organizacijama u svrhu promoviranja učenja kao organizacijske vrijednosti i dijela vizije, te se razmatraju temeljne aktivnosti koje pridonose učenju, stvaranju znanja i njegovom konvertiranju u korisne organizacijske ishode. Na temelju empirijskog istraživanja analiziraju se prethodno spomenute odrednice i aktivnosti učenja i stvaranja znanja, a posebno s aspekta razlika među malim, srednjim i velikim poduzećima. Rezultati istraživanja ukazuju na slabu razvijenost infrastrukture za potporu organizacijskom učenju, pri čemu je to posebno izraženo kod malih i srednjih poduzeća. Najveća svjesnost o važnosti organizacijskog učenja prisutna je u velikim hrvatskim poduzećima, iako većina ostalih pokazatelja nije ukazivala na razvijenost konkretnih aktivnosti kojima bi se stvaralo, pohranjivalo, prenosilo i koristilo znanje. U konačnici je analiziran doprinos organizacijskog učenja konkurentskoj prednosti poduzeća, a istraživanje je pokazalo da bi organizacijsko učenje moglo biti jedan od čimbenika koji bi objasnio razliku među konkurentskim pozicijama poduzeća.
